Aljaski malamut, došao je u ,,toplije krajeve“ iz severnih, snežnih delova naše planete. Danas spada među najlepše rase pasa, a njegova duga istorija postojanja svakako je zaintrigirala mnoge ljubitelje pasa.
Ova rasa postoji više od dve hiljade godina. Ime je dobila po eskimskom plemenu Malemut, koje je nastanjivalo severozapadnu teritoriju Aljaske. Upravo je u Malemut plemenu nastao i ovaj pas.
Aljaski malemut nije bio samo običan ljubimac. Pomagao je u raznim poslovima, naročito u prevozu ljudi i robe, tako da istoričari smatraju da Eskimi iz ovog plemena ne bi preživeli toliko dugo da nisu imali pomoć svog ljubimca.
Treba pomenuti da je aljaski malemut bio skoro pa ravnopravan član plemena. Živeli su u kućama svojih vlasnika, pazili na najmlađe članove porodice. Postoje zapisi koji govore da su psi spavali sa decom, kako bi mališanima bilo toplije, čak i da su ženke aljaskog malamuta dojile decu svojih vlasnika. U prilog ovoj privrženosti, govori činjenica da malamuti obožavaju decu. Naravno, njihov glavni zadatak bio je da vuku sanke i tako prevoze ljude i tovar.
U devetnaestom veku mnogi avanturisti su krenuli u pohod na Aljasku, što zbog istraživanja, što zbog zlatne groznice i priče da se na ovim predelima mogu naći grumeni zlata veličine pesnice. Za ove podvige, došljacima je bila potrebna pomoć što se tiče prevoza, a Malamutska plemena bila su prinuđena da zbog nestašice i gladi prodaju svoje pse Evropljanima i Amerikancima koji su došli na njihovu teritoriju u potrazi za avanturom. Negde u tom periodu, aljaski malamut je prešao u ,,toplije“ krajeve, sa svojim novim vlasnicima.
Tek u dvadesetom veku ovaj pas je priznat kao zvanična rasa. Ne treba ga mešati sa nekim drugim vrstama kao što je na primer, haski. Recimo, kada govorimo o razlikama između haskija i malamuta, pomenućemo da aljaski malamut ima pretežno smeđe oči i krupnije su građe. Haski je nešto sitniji, a samim tim i okretniji pas.
Osnovne karakteristike: dimenzije, visina, težina, temperament, agresivnost, narav …
Spada u krupnije rase. Radi se o izuzetno velikom psu. Visina kod mužijaka doseže do 65cm, dok su ženke visoke nešto više od pola metra. Teški su, u proseku, negde od četrdeset do četrdeset pet kilograma.
Što se tiče boje, najčešće su u belo sivoj kombinaciji, s tim što na telu dominira i po nekoliko nijansi sive boje, što svetlih, što tamnih. Ima smeđe oči, ali dešava se u nekim retkim slučajevima da aljaski malamut ima i plavu boju očiju. Čupavi repić je srednje dužine. Odlikuje ih i malo duža njuška sa crnim nosićem, a kratke uši stoje uspravno. Noge su obložene debelim slojem krzna.
Iako je krupan, ovde se nikako ne radi o agresivnom psu. Malamut je pravi dobrica, prijateljski raspoložen prema ljudima, sa kojima je vekovima radio i družio se. Ujedno je i razigran, aktivan, privržen… On je pravi dokaz da je pas čovekov najbolji prijatelj. Nemojte očekivati da vam bude dobar kao pas čuvar, jer on toliko voli ljude, da nije u stanju ni da prepozna lopova koji upada na vaš posed.
Dlaka i linjanje
Aljaski malamut ima gustu, dugu dlaku, koja mu je bila potrebna da istrpi hladne zime. Po nekim pretpostavkama, aljaski malamut može trpeti i najokrutnije mrazeve, čak šezdeset stepeni ispod nule, zahvaljujući svom krznu. Delimično se prilagodio životu u toplijim krajevima, pa se tokom leta dosta linja. Na taj način mu se sloj krzna koliko toliko smanjuje.
Linja se dva puta godišnje. Najviše leti, kako bi se prilagodio visokim temperaturama. Opadanje dlake mu nije dovoljno da bi se rashladio. U tom slučaju pustite ga u kuću ili mu obezbedite mesto u dobrom hladu, kako bi što lakše istrpeo letnju period. Vodite ga na reku, jezero ili neko drugo mesto gde može da se kupa. Očekujte i da će uskočiti u gumeni bazen koji ste napunili za vašu decu. U posudu sa vodom mu slobodno ubacite i kockice leda.
Uprkos činjenici da imaju dugu dlaku, njihovo krzno nie prezahtevno za održavanje. Četkajte ga malo više kad počne da se linja. Pronađite četku sa dugačkim češagijama, koja je pogodna za pse sa dugom dlakom.
Parenje i dresura
To što je aljaski malamut privržen ljudima, ne znači da je takav i prema drugim životinjama, naročito psima koji mu ugoržavaju teritoriju. Ako mu dovedete drugog psa za potrebe parenja, očekujte da može izbiti pravi rat. Malamuti često brane svoju teritoriju, u strahu da bi neko drugi mogao da im zauzme mesto u čoporu. Tokom teranja su za nijansu nervozniji, pa ako imate mužijaka i ženku, nije strano ni da se posvađaju.
Nisu laki za dresuru, premda spadaju u veoma inteligentne pse. Ne popuštajte njegovom molećljivom pogledu, budite strogi, jer su veoma aktivni i lako prave lom za sobom. Budite strogi tokom dresure, povisite ton, i ne popuštajte. Aljaski malamut je izuzetno svojeglav pas.
Potrebno je odvojiti bar sat vremena dnevno za aktivnosti sa aljaskim malmutom. Iskoristite to vreme za šetnju, pustite ga da trči, da nauči neki novi trik.
Ishrana i bolesti
Kada je u devetnaestom veku na Aljasci došlo do migracije irvasa, na ovoj teritoriji zavladala je velika glad, koju je osetilo i pleme Malemuta, a samim tim i njihovi ljubimci. Kako su hranu dobijali u retkim trenucima, aljaski malemuti nisu bili u stanju da kontrolišu svoju ishranu, već su bili u stanju da pojedu čitavu količinu hrane koja im se da.
Ova osobina im je ostala i danas. Koliko god hrane da im ponudite oni će je halapljivo pojesti, zato vi morate voditi računa o njihovoj ishrani. Štencima se daje obrok tri do četiri puta dnevno, ali u minimalnim količinama ( možda oko tridesetak do pedeset grama ). Odrasli jedu jednom dnevno, u zavisnosti od kilaže, ali njihova porcija može biti negde oko pola kilograma.
Ako mu kupujete granule, zamolite prodavca u pet šopu da vam pročita sa džaka koju količinu hrane treba da dajete svom malamutu. Na svakom džaku sa hranom ili konzervi postoji tabela sa količinom hrane koja se daje ljubimcu.
Čuvajte se krpelja, na koje su posebno osetljivi. Ako na vreme ne izvadeite krpelje iz vašeg psa, aljaski malamut može veoma lako oboleti od određenih bolesti koje se kasnije proširuju i na druge delove tela. Zato mu na vreme obezbedite dobru ogrlicu protiv buva i krpelja. Postoje i određene nasledne bolesti od kojih mogu oboleti, ali u suštini malamut je veoma izdržljiv, što se zdravlja tiče.
Iako je reč o veoma aktivnom psu, nemojte ga forsirati leti sa treninzima, kada su velike vrućine. Možda rano ujutru ili uveče, kada temperatupa malo opadne. Vrućine mu ionako ne prijaju, a dodatna aktivnost će ih samo dodatno zamoriti.
Lajanje kod aljaskog malamuta. Da li je pogodno držati ga u stanu?
Ako se plašite da vam aljaski malamut ne uznemiri komšiluk, bez brige. Ovo su veoma tihi psi, koji nemju glasan lavež. Ukoliko i ispuste neki zvuk, to je pretežno nešto tiho. Sa druge strane ovo je još jedan razlog zašto malamuti nisu pogodni kao psi čuvari.
Nije preporučljjivo držati ga u stanu, jer je reč o velikom psu, koji se dosta linja. Ovo je pas samo za specifinu grupu ljudi, koja je spremna da ga izvodi po nekoliko puta napolje i zadovolji njegovu potrebu za fizičkom aktivnošću. Ako već živite u stanu i želite da nabavite aljaskog malamuta, nabavite i jedan bolji usisivač, jer ćete zbog ljinjanja kod vašeg psa, morati da čistite više nego inače.
Aljaskog malamuta možete uzeti za ljubimca i ukoliko imate prostrano dvorište, jer mu je potrebana velika površina da istražuje i trči. Imajte u vidu da mu je potreban i prostor za letnji period. Tada bi ste mogli da ga pustite u kuću, naročito ako imate neki klimatizovani prostor. On će se verovatno smestiti negde na pločice ili beton, jer mu je tu najprijatnije.
Cena aljaskog malamuta
Pravila za kupovinu aljaskog malamuta su ista kao i kod drugih pasa. Cene variraju od vlasnika do vlasnika, od odgajivačnice do odgajivačnice. Vrednost psa je veća ukoliko je imao zdrave i višestruko nagrađivane roditelje.
Njihova cena može biti od pedeset do sto pedeset evra kada je reč o štencima, a dešava se i da neki vlasnici žele da poklone odraslog aljaskog malamuta.